Prvi specijalizirani centar za holističku detoksikaciju

Nevjerojatna moć drugog mozga

Trbuh-svemir u središtu tijela. Upravo tim dijelom , dugo smatranim prozaičnom nakupinom iznutrica, upravlja "drugi mozak". Probavni trakt obavija 100 milijuna živčanih stanica-više nego što ih se nalazi u kralježničnoj moždini.

Taj splet živaca, često nazivan "enteralni živčani sustav", zaokuplja pozornost sve većeg broja znanstvenika:oni na njega gledaju kao na pandan središnjici smještenoj u lubanji. Jer "trbušni mozak" proizvodi neuroprijenosnike i reagira na psihoaktivne droge. Funkcionira dijelom neovisno i odašilje u mozak mnogo više signala nego što ih iz njega prima. Može oboljeti i razviti vlastite neuroze. Osjeća, sudjeluje u razmišljanju, sjeća se -i dopušta nam da donosimo odluke intuitivno , "iz trbuha".

Utvrđena je zapanjujuća biološka sličnost na staničnoj razini između cerebruma i abdominalnog mozga. Poput središnjice u lubanji i trbušni mozak pravi je majstor istančana utjecaja. Između razuma i spontanih odluka iz trbuha ne postoji proturječje nego međusobno nadopunjavanje. Oduvijek su ljudi svih kontinenata i kultura naslućivali – sjedište svih osjećaja nalazi se u središtu tijela. Svoju slutnju pretočili su u riječi smišljajući izreke u kojima su trbuh proglašavali pupkom svijeta ili simbolom života,u središtu tijela, gdje nam pri velikom uzbuđenju lepršaju leptirići, a od sreće i radosti blago nas prolaze trnci. Tamo gdje intuitivni osjećaji dovode do zadovoljavajućih odluka. Tamo gdje se očituju negativne posljedice preopterećenosti, gdje srdžba sjeda na želudac, gdje strah uzrokuje podrhtavanje a osjećaj gađenja pojačava se sve dok ne dovede do povraćanja.

Peristaltički refleks ili "zakon crijeva" kaže nam da crijeva valovitim pokretima mišića guraju sadržaj uvijek u istom smjeru, od oralnog prema analnom. Znanstvenici su dokazali da za taj fenomen nije potrebna veza sa središnjim živčanim sustavom, to znači da su za to odgovorni živci unutar utrobe- lokalni živčani mehanizam.

Podjela sive tvari događa se još za vrijeme razvoja zametka: prilikom formiranja neuralne cijevi i neuralnog grebena, dio živčanih stanica biva obuhvaćen lubanjom, a ostatak se smješta u trbušnu šupljinu i ostale dijelove tijela. Zbog čega se živčane stanice sele u trbušnu šupljinu? Neurofiziolozi kažu da je to zato što ne možemo baš sve uskladištiti u glavi.

Najveća nakupina živčanih stanica izvan glave obavlja mnogo više od nadgledanja probavnog procesa, koji je sam po sebi iznimno složen. Za 75-godišnjeg životnog vijeka kroz probavni sustav prođe više od 30 tona hrane i 50.000 litara tekućine koju treba analizirati, odvojiti potencijalne opasnosti i otrove te izvršiti pretvorbu energije. Drugi mozak jamči preživljavanje tijelu i duši.On je izvor psihoaktivnih tvari koje su usko povezane s raspoloženjem-poput serotonina, dopamina i opijata. Tu se proizvode i benzodiazepini, kemikalije zahvaljujući kojima lijekovi poput valiuma imaju smirujuće djelovanje na organizam. Znači da trbuh na više načina hrani mozak u lubanji.

Posljedice kriznih situacija poput bolova ili straha od ispita ljudi osjećaju i u srednjem dijelu tijela: kada središnjica smještena u glavi svjesno ili nesvjesno detektira opterećenje nastalo zbog napetosti i straha, obraća se preko specijaliziranih imunoloških stanica smještenih u crijevima svojim trbušnim satelitima. Oni pak ispuštaju upalne tvari poput histamina, koji aktiviraju živčane stanice probavne cijevi i potiču ih na reakciju te one na posljetku uzrokuju stezanje mišićnih stanica. Rezultat su grčevi i proljev.

Abdominalni mozak najbolje uči dok je mlad. Jer poput cerebruma nastavlja sazrijevati i nakon rođenja; najmanje prve 3 godine života traje oblikovanje i razvoj. "Doživljaji" koje crijeva prožive u ranom djetinjstvu mogu utjecati na "osobnost" obaju mozgova. Izraženi ili dugotrajni strah ne ostavlja tragove samo u glavi nego i u probavnom traktu. Znači li to da tjeskoba i strah dolaze iz crijeva? Znanstvenici kažu da u tome ima puno više istine nego što se može egzaktno dokazati. Rezultati pokazuju da a se u trbušnom mozgu skriva "jezgra depresije" i da se u trbuhu "generiraju raspoloženja. Kao što mučni osjećaj gladi i ugodna zasićenost svjesno utječu na nečije raspoloženje, tako si možemo predočiti i intenzivnost nesvjesna utjecaja na našu svakodnevicu.

Abdominalni mozak i ostali tjelesni podražaji imaju utjecaj ne samo na naše osjećaje nego i na naš razum. U području prednjeg moždanog režnja postoji područje na kojem se očituje trenutačno stanje organizma, svojevrsni detektor svega što se odvija od glave naniže, pogotovo u trbuhu. Taj tjelesni monitor prati predodžbe i misli i obilježava ih kao ugodne ili neugodne, takvi somatski markeri predstavljaju osnovu za donošenje odluka. Pomažu u razmišljanju i navode odluke u određenom smjeru. Ako su za to zadužena područja mozga uništena, ljudi unatoč visokoj inteligenciji nisu sposobni donositi odluke, osjećaji im više ne mogu ništa savjetovati.

U skladu s tim emocije nisu ništa drugo doli srž naših životnih iskustava zapisanih u tijelu, pohranjena ponajprije u trbušnim reakcijama. Svaki put kad se crijeva stegnu ili kada odašilju neuroprijenosnike, svi se podaci preko vagusa prosljeđuju prema gore. U mozgu se oblikuju u osjećaj slabosti ili ushićenosti, umora ili živahnosti, u dobro ili loše raspoloženje.

U tako velikoj količini živčanih vlakana koja povezuju trbušni mali s velikim gornjim mozgom vidi se korelat između ljudskih trbušnih osjećaja i intuicije. Ona nastaju kao posljedica međudjelovanja dvaju prisno povezanih mozgova. Kao rezultat znanstvenici pretpostavljaju postojanje "banke sjećanja i osjećaja" u cerebrumu, u kojoj se prikupljaju sve reakcije podaci prispjeli iz trbuha.

Prodiranje snažnih osjećaja u svijest ima biološko opravdanje i smisao, što ljudi bolje upamte strah ili radost, to će im idući put biti lakše donijeti ispravnu odluku. Postoji još niz pitanja na koja treba odgovoriti ali već su danas svi stručnjaci za trbušni mozak uvjereni da znaju odgovor na jedno: da, u trbuhu postoji mudrost.

Preuzeto iz: Geo, 02/2008