Prvi specijalizirani centar za holističku detoksikaciju

Svjesno do zdravlja

“Nema zla koje može učiniti toliko štete, koliko ljudi mogu sami sebi“
Johnny Mojsije, Nootka - iscjelitelj

Zdravlje i dobro osjećanje ne mogu se pokloniti niti zamijeniti s nekim, a ipak na njih se može utjecati. Poticati, stvarati i graditi ono najbolje u sebi i drugima moguće je samo ako postoji istinski kontakt sa samim sobom i zdrava ljubav prema samome sebi. Istina, mnogi će se zapitati ima li to smisla, obzirom na to koliko ljudi obolijeva od najrazličitijih bolesti više nego ikada prije. Dali je moguće da tako malo ljudi ima razvijen kontakt sa sobom i zdravu ljubav prema sebi?

Odvojenost od prirode put je ka rascijepljenosti

Ako usporedimo ljubav prema sebi s korijenom stabla, a ostale utjecaje na zdravlje u vidu životnih iskustava, uvjerenja, emocija i unutarnjih previranja i sl. s izdancima korijena, može se lako uvidjeti njihova međusobna povezanost i utjecaj koji imaju jedni na druge.

Nasuprot tome, iznad zemlje, nalaze se grane, tamo je ono vidljivo, fizičko. Jasno je da na zdravlje grana utječu i izvanjski uvjeti, poput zraka, kvalitete prehrane, kretanje i sl. , no ako je narušena osnova, grane se suše, ne dobivaju svoju osnovnu hranu potrebnu za život bez obzira koliko vanjski uvjeti bili kvalitetni i podržavajući. Nedostaje stvarna svrha.

S druge strane, ako su izvanjski uvjeti štetnog utjecaja, a uvjeti iznutra iznad prosjeka, stablo će još jedno duže vrijeme moći štititi samo sebe, baš kao i organizam čovjeka. Ovi mehanizmi, vanjski utjecaji, energetske zalihe, vitalne životne sile međusobno su isprepletene i čine mrežu prirodnih sila. S obzirom na to da je čovjek neodvojiv od prirode, sve mehanizme koje vidimo u prirodi, vrijede i za čovjeka. Priroda nas uči da je sve povezano. Dali učiti od nje ili krenuti svojim putem, svatko odlučuje za sebe.

Ljudski rod već dugo vremena manifestira jednu te istu bolest na danas nam najrazličitije načine, ne bi li uvidjeli i pokrenuli vlastite snage za obnovu.

Tri svijeta, tri jezika

Postoje tri svijeta u svakome od nas, a čine ih tjelesni, mentalni i duhovni svijet. Svaki od ovih svjetova govori svojim jezikom. Ako svi zajedno nisu u kontaktu, ako nisu usuglašeni, često dolazi do efekta pokvarenog telefona. Poznatije, kada duh kaže želim, um često kaže ma pusti to, to sada nije važno, tijelo tad kaže boli me.

Osjećaj je jezik duše, emocija jezik uma, a tijelo hram koji je refleksija ovih svjetova uključujući i naš poznati vanjski svijet. Osoba koja nije razvila dobar odnos sa sobom i nema osjećaj zdrave ljubav prema sebi, obično ima i loše životne navike, jer nedostaje motiv da bi se čuvalo, njegovalo i i nastojalo živjeti zdravo i na ispunjen način. Prije ili kasnije, ovo tijelo će to i pokazati.

Svima je poznata uloga imunološkog sustava, na isti način funkcioniraju i naši dublji nivoi. Ako je čovjek sam sebi prijetnja, tijelo će mu to obznaniti uvijek iznova i na različite načine i simptome, a sve s ciljem da se promjeni smjer kretanja i potencijalna opasnost nestane s vidika. Možda ne s 20 godina, možda ne s 30 godina, no u nekom trenutku kada energetske zalihe postanu toliko istrošene i komunikacija između svjetova dođe do najniže točke, tj. točke kada više ne može opadati, tijelo postaje iznemoglo i to vrlo glasno javlja kroz niz simptoma, poremećaja i bolesti. Mostovi su srušeni, komunikacija ozbiljno narušena ili je uopće nema, a unutar tijela nastaje stanje nalik „nevidljivoj paralizi“. Emocionalni i fizički toksini tada ne otječu jer ne postoji pogonsko gorivo/vitalne sile i tako se stvara emotivno-fizički deponij. Upravo u tom trenutku i tom mjestu/stanju dolazi do promjena i započinje uspinjanje prema gore, a odličan primjer za ove cikluse su ciklusi prirode.

Buđenje

U tom tzv. velikom osobnom prasku, koji se odvija na svim nivoima postojanja, čovjek sazrijeva i raste. Kada se osoba odluči krenuti na put prema sebi, počinje shvaćati ove mehanizme koji su nevjerojatno isprepleteni i kao takvi imaju snažan utjecaj jedan na drugoga. Kao što se kuća ne može izgraditi za jedan dan, tako niti naši najdublji osjećaji i težnje ne mogu biti pronađeni i izraženi dok ne krenemo na dug put potrage za njima. Osoba tada s vremenom postaje bliža sebi i drugima, zdravija, sretnija i ispunjenija na svim nivoima i u svim aspektima života. Rađa se iskrena i čista težnja prema zdravom. Slično se odnosi i na zdravlje, ako čovjek ne vodi brigu danas, ne može očekivati dobro zdravlje u budućnosti. Tijelo će uvijek nastojati kompenzirati nedostatke i raditi što bolje može za svoga vlasnika, no ipak u nekom trenutku zalihe se istroše.

Povratak Izvoru

Zdravlje nije samo odsutnost bolesti ili poremećaja, zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i duhovnog blagostanja. Tijelo, duh i um u uskoj su vezi jedno s drugim. Mogu se posvađati i ne razgovarati, a mogu biti i najbolji prijatelji i čuvari jedni drugima. Važnost očuvanja zdravlja dok ga imamo je uistinu velika, i više nego ikad prije zbog vidno drugačijeg ritma života.

Stanje stalnog i potpunog zdravlja nije moguće postići. Prvenstveno jer zdravlje nije statično stanje, ono je proces koji se neprestano odvija, a ipak itekako ovisni o okruženju i samom čovjeku. To nije neko mjesto na kojem bivamo i tamo ostajemo, zdravlje je put, način i težnja i potreba kojima trebamo uvijek iznova nastojati ostati što bliži.

Ako zdravlje promatramo na ovakav način, shvatit ćemo da ono ne ovisi samo o dobroj prehrani, fizičkim vježbama, smanjenju stresa i sl., već svoju nit ima duboko u unutrašnjosti, u samoj čovjekovoj svijesti. Također, mnogi su još uvijek mišljenja da tijelo ne može govoriti, no to je apsurd. Tijelo itekako govori, ono ponekad tako glasno govori da gotovo vrišti, a sve u nadi da će ga se čuti. Svi to svakodnevno viđamo. Tijelo ne teži tome da uništi samoga sebe, ono želi živjeti i to ne bilo kako, ono želi živjeti dobro. Bitno je shvatiti da je tijelo uvijek na strani svoga vlasnika. I zato, posao je svake osobe da mu olakša prepoznavanjem upozorenja koje nam ono šalje kada je u nevolji.

Tko još voli živjeti u trošnoj kući bez osnovnih funkcija za život? Naravno da nitko. Upravo o tome je ovdje riječ. Svaka osoba ima svoj hram, svoje tijelo i svako od nas ima pravo i slobodu izbora kako će ga i kojim ritmom održavati, a samim tim i uživati u razini komfora kojeg time stvara. Samo priroda može vratiti prirodno stanje tijela, uma i duha, a čini se kako je ključ za razumijevanje ovih mehanizama upravo Svjesnost. Svjesna osoba koristi veliki dio životnih situacija da bi se bolje upoznala sa svojom duhovnom prirodom, da bi nahranila i pružila podjednako „izražavanje“ svih svojih svjetova te tako zadovoljila i svoju dušu i svoje tijelo. Takva se osoba uistinu može nazvati zdravom. I zato, svjesni korak do zdravlja danas, veliki je korak za zdravlje sutra.